Jedna od čestih zabluda svakog čoveka je uverenje da je sreća prirodno stanje svakog ljudskog bića. Nažalost to nije slučaj.

Sreća je emocionalna reakcija koju doživljavamo kada je neka važna želja zadovoljena. Sreća ima svoj intenzitet i trajanje, što je želja bila važnija i veća za osobu to će i osećanje sreće biti veće i značajnije.

Posle izvesnog vremena, koliko god intenzivno osećanje sreće bilo, nužno mora da se završi. Ljudi često veruju da su svi drugi osim njih srećni sve vreme.

Takvo mišljenje stvara još više nesreće.

Druga česta zabluda je da ukoliko osoba nije srećna, sa njom nešto nije u redu.

Kada doživljavamo bolne misli i osećanja, često kritikujemo sebe kako smo slabi ili neadekvatni.

Međutim, normalan proces mišljenja zdravog ljudskog bića prirodno će voditi ka psihološkoj patnji, ljudi zbog toga nisu ni slabi ni neadekvatni, nego naš mozak radi upravo ono za šta je evoluirao da radi.

Dakle, sa nama je sve u redu i kada ne doživljavamo sreću.

Treća zabluda je da bi stvorili bolji život za sebe, moramo se rešiti negativnih/neprijatnih osećanja.

Živimo u kulturi koja je opsednuta pronalaskom sreće i koja nam govori da eliminišemo negativna/neprijatna osećanja i da nastojimo da doživljavamo samo ona prijatna/pozitivna.

Međutim, stvari do kojih nam je najviše stalo u životu, donose najčešće čitav spektar različitih osećanja, i prijatnih i neprijatnih.

Ukoliko osoba veruje u zabludu da se rešavanjem negativnih/neprijatnih osećanja može stvoriti kvalitetniji život, u velikom je problemu, jer je nemoguće to ostvariti a da se u samom procesu ne dožive i neprijatna osećanja.

Prema tome, na putu do boljeg i kvalitetnijeg života važno je prihvatiti i takva osećanja.

Četvrta zabluda na “putu ka sreći” je da bi trebali kontrolisati šta mislimo i osećamo.

Činjenica je da osoba ipak ima mnogo manje kontrole nad svojim mislima i osećanjima nego što bi volela da ima.

Uverenja kao što su:

  • da se osećanja moraju kontrolisati da bi se bilo uspešan u životu,
  • da je anksioznost loša,
  • da su negativna osećanja i misli loša i da ih se treba rešiti,
  • da je nemogućnost da suzbije ili da se reši negativnih emocija znak ličnog neuspeha ili slabosti,
  • da je doživljavanje negativnih emocija indikator bolesti ili problema,
  • verovanje da osobe koje imaju apsolutnu kontrolu nad svojim životom mogu kontrolisati kako se osećaju,
  • da se osoba mora osećati dobro pre nego što može da uradi nešto važno i izazovno,
  • da se mogu suzbiti misli i osećanja koja su neprijatna tako što se na njih ne misli,

sve su to uverenja koja kreiraju nepotrebnu i dodatnu patnju u životima osobe.

Ove četiri zablude guraju nas u borbu protiv vlastite ljudske prirode, borbu u kojoj ne možemo pobediti, samo učiniti sebe nesrećnima.